2017-10-02 15:44:00

TERENSKA NASTAVA EKO SKUPINE, VRTLARA I GEOGRAFA NA VELEBITU 30. RUJNA 2017.

         Stigli smo u Krasno u interaktivni muzej Kuća Velebita. Muzej je pun zabavnih stvari. Probali smo naočale kroz koje se vidi let ptica iznad šume, livade i kamenjara. Gledali smo nekadašnje alate za mjerenje temperature, padalina i još mnogo toga. Pogledali smo kroz mikroskop kako bismo vidjeli različite pahuljice. Na umjetnim stijenama bile su svakojake životinje, biljke, gljive itd. Čuli smo mnoge priče. Gledali smo ladice s kukcima i pričama o njima. Osjetili smo medvjeđe šapice koje su bile jako mekane, ali naravno, nisu bile prave. Doznali smo sve o leptirima: kako se koji leptir zove, gdje odlažu jajašca, koje su boje i još mnogo zanimljivih stvari. Doznali smo da mravi hrane leptira koji se zove PLAVAC jer misle da je on njihova matica. Gledali smo zanimljive filmiće. Vodičkinja nam je rekla da tijekom zime na Velebitu nitko ne živi i da je Velebit naseljen od davnih dana. Ljudi su na Velebitu radili med, imali ovce... Jako je važno šumarstvo, voda je bila velebitsko bogatstvo. Singla je bio krov od drveta koji se nalazio na starim kućama. Krenuli smo dalje na donji kat. Kada smo stigli na zadnji kat, prvo što smo vidjeli, bila je hrpa kamenja različite vrste. Vidjeli smo fosile šišmiša, stonoge, planktona i biljaka. Tamo je bila i oprema za kampiranje.           Vodičkinja nam je objasnila da je Velebit nastao taloženjem i vulkanskim procesima. Velebit se izdignuo prije 40 milijuna godina. Na tom katu imali smo razne pitalice. Nakon što smo pritisnuli jedno dugme, počela je padati kiša koja  odlazi u more. Na jednom se ekranu nakon što smo bacili kamen, pojavio broj koji nam govori koliko treba kamenu da dođe do dna. Zatim smo vidjeli razne štoperice i sprave za mjerenje zvuka. U šatoru za kampiranje nalazila se svakakva oprema. Speleolozi su ljudi koji se spuštaju kroz jame, ali ponekad mogu ostati na užetu i po dva dana, a da ne mogu ni naprijed ni nazad.

         Ušli smo u autobus i sjeli na svoja mjesta puni znanja o predivnim čarima Velebita. U autobusu je svirala muzika i bilo je jako zabavno, a dok smo se vozili, profesorica Sanja Marušić je  pričala o crkvici put koje smo upravo krenuli. Kada smo ušli u crkvicu, obuzelo nas je divljenje jer je strop bio divno oslikan. Čuli smo prekrasnu legendu o postanku te crkvice. U crkvici smo se pomolili pa krenuli prema domu u kojem smo se zagrijali, pojeli i popili, a onda posjetili siranu.

                                                                                                                                                                                                                        Evelin Francetić, 7.a


Osnovna škola Gornja Vežica