Četvrtak je. 9,30. Kiša sipi. Ali nikome ne smeta. Na igrališti je živo. Sa svih strana naviru učenici u pratnji roditelja, vukući velike putne torbe. Došao je dan polaska za Šabac. Ulazimo u autobus. Posljednja provjera jesmo li svi i imamo li svi putovnice. Krećemo.
Nižu se kilometri. U autobusu je živahno. Uz nekoliko stajanja, dolazimo do graničnog prijelaza. Još malo pa stižemo.
Nakon 540 km, evo nas u Šapcu. Ispred škole Nikolaja Velimirovića dočekala su nas nasmiješena lica naših domaćina. Svi su uzbuđeni. Zagrljaji, poljupci i podjela poklona. U školi su nam priredili lijepu dobro došlicu. No, druženju s domaćinima toga dana, nije bio kraj. Otišli smo se smjestiti u Dom poljoprivredne škole, a onda nastavili druženje u gradu. Rajko, vlasnik slastičarnice "Sweet house" i naš bivši sugrađanin, sve nas je počastio ukusnim slasticama. Umor nas je pomalo svladao. Vrijeme je za počinak.
Petak je osvanuo sunčan. Nakon doručka, odlazimo u razgledavanje Starog grada smještenog uz samu obalu Save, a potom slijedi igra s našim domaćinima. Vrijeme je u trenu prošlo. Valjalo je započeti pripreme za povorku. Užurbano su se puhali kolutovi, pričvršćivalo se platno. Ovim putem želimo zahvaliti gospodinu Gojku HAJDUKOVIĆU koji nam je za ovu prigodu darovao mornarske majice i kape.
Krećemo kao 11. grupa. Ispred nas naša karnevalska zastava i natpis - Hrvatska. Nismo bili jedini gosti. Tu su još bile grupe iz Slovenije, Crne Gore, Makedonije, Rumunjske, Bugarske... Mislim da se posjetiteljima svidjela i maska i koreografija koju smo pripremili. Cijelim putem kojim smo prolazili bili smo dočekani srdačnim pljeskom. Nakon povorke -povratak u Dom. Svladao nas je umor pa je u sobama vrlo brzo zavladala tišina.
Subota je osvanula kišna. Ali nas nije omela da krenemo u grad. Trebalo je kupiti suvenire i poklone za onekoji nas s nestrpljenjem očekuju kod kuće. Nakon kupovine - odmor, a onda - koncert Nine Badrić!
Nedjelja, Kiša. U školi domaćina posljednji susret prije povratka kući. Razmjena adresa, poljupci i zagrljaji i - suze.
Krećemo. Vraćamo se kući prepuni dojmova. Nakon tunela Tuhobić ugledali smo more i naš grad okupan suncem. Lijepo se vratiti kući.
Vjerujemo da će ovakvih lijepih susreta biti još. Jer oni, kako na Facebook-u kaže djevojčica Milica iz Šapca, stvaraju nezaboravna prijateljstva.