Osnovna škola Gornja Vežica Rijeka

Svi znamo što je glagoljica, prvo hrvatsko pismo. O njoj se uči u školi i njome se dešifriraju razne poruke i zadaci. Inspirirani tim pismom, kao i ovogodišnjim projektom naše škole - kamen, učenici sedmih razreda otišli su na terensku nastavu u Istru u posjet svima znanoj Aleji glagoljaša jer tamo „Na kamenu tvrdom o tom slova pišu…“

Naši su se sedmaši, pod vodstvom dviju profesorica hrvatskoga jezika Vesne Argentin i Tamare Broznić Škalamera, okupili na školskome igralištu u osam sati ujutro i krenuli na put. Nakon nekog vremena, stigli su na njihovo prvo odredište, Roč. Roč je maleni grad u Istri, koji politički pripada gradu Buzetu. U Roču se pripremala za tisak prva hrvatska knjiga, Misal po zakonu rimskog dvora (1483.). Također, u Roču se nalazi glagoljaški abecedarij. Tako malen grad, a tako velik značaj za glagoljicu. Prvo što su u Roču otišli vidjeti jest spomenik Žaknu Jurju. Žakan Juri bio je ročki svećenik koji je poznat po zapisu na posljednjoj stranici Misala kneza Novaka „ Vita, Vita, naša štampa gori gre,…“ u kojemu je iskazao uzbuđenost zbog priprema za tiskanje prve hrvatske knjige. Naši su se sedmaši nakon nekoliko riječi o već spomenutom svećeniku malo prošetali Ročem. Nakon kratke stanke ušli su u autobus i zaputili se k Aleji glagoljaša. Aleja glagoljaša put je dugačak sedam kilometara od Roča do Huma na kojem je postavljeno jedanaest spomenika. Svaki od tih spomenika predstavlja jedan dio povijesti glagoljice. Putem su učenici izlagali unaprijed pripremljenu građu o spomenicima pored kojih su prolazili. Spomenici koje valja izdvojiti jesu Klanac hrvatskog lucidara (5. po redu) i Zid hrvatskih protestanata i heretika (9. po redu) jer su napravljeni na suhozidima, o kojima smo mnogo naučili na radionici o suhozidima što je održana u našoj školi u sklopu projekta .

 Zadnji su kilometar sedmaši pješačili jer je put bio prestrm za njihov autobus.

Kada su Alejom glagoljaša stigli do Huma, svratili su po uspomenu u suvenirnice. Nakon kratke kupovine podijelili su se u dvije grupe po razredima. U tim su grupama ponavljali što su dosad čuli i naučili na ovoj terenskoj nastavi. Nakon oproštaja s najmanjim gradom na svijetu, učenici su se vratili do autobusa i krenuli k sljedećoj, ujedno i posljednjoj stanici njihova izleta. Ta je stanica bila Motovun, grad na dvije stotine sedamdeset i sedam metara nadmorske visine. Prije ulaska u Motovun u autobusu se prepričala legenda o Velome Joži, motovunskom divu koji se pobunio protiv ljudi. U Motovunu su svi koji su išli na izlet imali malo više od sat vremena da razgledaju Motovun, prošeću njegovim zidinama i obave kupovinu. Neposredno nakon tog sata autobusom su krenuli nazad k Rijeci.

         Sedmaši su se dobro zabavili, ali i ono najvažnije, svi su ponešto naučili o povijesti Hrvatske i njena jezika.

                                                                                     Marko Drozdek, 7.a